|
Poput leksika specifične vrste jezika kao nositelja mnogobrojnih
poruka, načina komunikacije i sporazumijevanja, glazba je, mogli
bismo reći, peti element važan u životu čovjeka pa tako i sama
osnova života. Stimulans je koji ima sposobnost da svojim
djelovanjem stvara cijele komplekse osjećaja, neke novostvorene
potencijale, razveseli nas i rastuži, stoga je bitan dio relaksacije
koja moramo priznati da nam godi bez obzira kakva bila jer je sami
stvaramo. Ona je spona između stvarnog i imaginarnog, nevidljiva i
neopipljiva no uhu osjetljiva, prozirna no najljepše obojena
materija koja može utjecati na stanje našeg duha, tijela, procesa
razmišljanja i djelovanja. Često o njoj i ne razmišljamo onako
dubokoumno upravo jer je dio svakodnevice, nešto uobičajeno i
sveprisutno. Upravo zato što joj ne pridajemo svjesno neku veću
važnost, na nas djeluje podsvjesno. Nekako kao da nas vodi i samom
sobom kao djelićem onog većeg pomaže da stvorimo vlastitu osobu i
stav. Molekula je koja se s vremenom pretvara u ukus koji nipošto
nije sredstvo obilježavanja kvalitete. Naše je opredjeljenje
uvjetovano mnogim stvarima, samim društvom i našim položajem u
njemu, svjetonazorom te onim psihičkim, emocionalnim dijelom nas
koji jasno i glasno daje na znanje što nam treba, što je poželjno da
nas učini opuštenijima, pribranijima i zadovoljnijima.
U mnogobrojnim se razgovorima za ovu temu vezanim isprepliću mnoge
stvari, no jedna nikako ne bi smjela. To je upravo onaj maloprije
spomenuti ukus. On je svaki naš odabir nečega, no smije li se on
rangirati i što li može govoriti svaki rang koji bi s ostalima
trebao biti ravnopravan jer dolazi iz istih voda. Onih glazbenih u
kojima se svi imamo pravo slobodno i slobodoumno kretati, po potrebi
od nekih vrsta muzike iz nama valjanih razloga distancirati no pri
tome ne umanjivati značenje i izgled iste.
Bitno je spomenuti kako se
upravo zbog glazbe ljudi naveliko razilaze; iako neprimjetno, zbog
nje se stvaraju problemi koji su još uvijek, koliko-toliko,
prihvatljivi ali su ipak i samo dokaz jedne doze primitivnosti koja
i nije toliko važna i zabrinjavajuća ako se u obzir uzmu ostale
stvari. Tu se javlja i međusobno nepoštovanje, nerazumijevanje,
manjak tolerancije te previše nastojanja da ravnopravnost postane
nepoznanica. Mogao bih reći da se zbog gluposti krši etika, a
istjerivanje pravde, nacionalna zagriženost i politika ono su za što
se najmanje očekuje da budu sastavnice glazbe kao kulture prije
svega. Važno je napomenuti da se u zadnje vrijeme rijetko kad može
govoriti o kvaliteti dok je kvantiteta postala primarna u glazbenim
sferama i proizvodnji. Možda ni u ovom mome članku nije mjesto
politici i dilemama o nacionalnosti pa tako neću nametati neka svoja
mišljenja i komentirati previše jer ću biti jedan od onih
zlostavljača koji ne dopuštaju drugima da budu slobodni a time se ne
želim baviti. Jednostavno želim da svatko od nas ima pravo da njime
glazba manipulira baš zato jer je toliko dobra da je ponekad možemo
poistovjetiti s najvećim uzbuđenjima u životu. Iako neću dublje
govoriti o sljedećem i zbog mogućih posljedica razjašnjavati mogu
reći samo to kako obožavam i cijenim ljude koji stoje iza svojih
riječi, one ljude koji znaju istinski cijeniti glazbu i svojim
nedoličnim ponašanjem ne dozvoljavaju sami sebi da bezobzirno
podcjenjuju njene čari i lice kojeg se ponekad ipak i srame.
Sad se pitam kako bi uopće trebao izgledati ovaj članak, da li da
pišem općenito ili apsolutno sve za muziku vezano usmjerim na
teritorij Virovitice. Pa i mogao bih jer je naš lijepi grad što se
nje tiče i više nego ograničen. Do nas, građana, jednostavno ne
dopire ni najmanji tračak onih kulturnih zbivanja koja u najmanju
ruku kao da su uvjetovana veličinom grada i povlastica su metropola
koje obiluju bogatstvom naroda i običaja što s vremenom te svojim
gomilanjem, svojom raznolikošću stvaraju multikulturalna središta
koja poznaju i druge dane osim subote što je kod nas i po meni
najobičniji dan obijesti i bjesnila u kojem se na razne načine
izbacuje sva energija nakupljena kroz tjedan, bila ona pozitivna ili
ne. Rijetko kad je pozitivna i uglavnom izaziva stvaranje nereda,
kad dolazi i do općeg kaosa te sukoba interesa stvorenih na
određenoj vrsti nezrelosti u ikojem pogledu i nepoznavanja prilika
za dobrom zabavom kojih zaista možda i nema, ali ipak postoje barem
nekakvi preduvjeti za njihovo stvaranje.
Uopće se ne čudim ovoj
virovitičkoj mladeži koja i više nego izgubljeno luta kroz zaostale
ponude neadekvatne zabave. Mi svi volimo biti jednodnevni turisti,
avanturisti vlastitih izlazaka, ali ovdje se, ljudi moji, apsolutno
ništa ne događa. Sve ove riječi nisu ni najmanji dio onog moga što
bih mogao uputiti u smjeru vlastitih glazbenih kretanja. Nalazimo se
u dugogodišnjem sužanjstvu kulturalne zaostalosti i trendova koji
nekad zaista nisu nametnuti, već velikodušno ponuđeni.
Sve što sam ovdje zapisao,
zapisao sam za sebe jer je više nego istinita izreka 'sto ljudi sto
ćudi'. Ja bih ovu malu, mome načinu življenja vjerodostojnu kroniku,
mogao oblikovati u priču koja možda zvuči preopasno vjerovali ili
ne. Mene trenutačno zanima ima li ovaj grad i njegove glavešine
ikakve interese da se mladi ljudi izvedu na putove koji imaju svoje
nastavke, postoje li namjere da se naši obzori povećaju, da nađemo
makar trenutačna prosvjetljenja uz vlastiti trud i pomoć onih koji
bi tu nešto mogli učiniti. Nekako nemam volju da komentiram ovdašnja
okupljališta i mjesta za 'lude' noćne izlaske kad i ovako i onako ne
bih imao ništa drugo reći nego to da je sve na istu foru, gomila folka, otrcanog američkog popa i nekoliko kafića u kojima povremeno
možeš čuti nešto drukčije, no ipak ono što nije za tebe i po tvome
ukusu. No, tko sam ja da sudim. Mogu vam reći samo da i dalje
slušate svoju glazbu, pridate joj veću važnost i pokušate je
razvijati baš kao i svoje uho koje već jednom mora naučiti čuti.
David Muflizović
|