Može li tko probuditi Viroviticu iz
(glazbene) učmalosti?

      Poput leksika specifične vrste jezika kao nositelja mnogobrojnih poruka, načina komunikacije i sporazumijevanja, glazba je, mogli bismo reći, peti element važan u životu čovjeka pa tako i sama osnova života. Stimulans je koji ima sposobnost da svojim djelovanjem stvara cijele komplekse osjećaja, neke novostvorene potencijale, razveseli nas i rastuži, stoga je bitan dio relaksacije koja moramo priznati da nam godi bez obzira kakva bila jer je sami stvaramo. Ona je spona između stvarnog i imaginarnog, nevidljiva i neopipljiva no uhu osjetljiva, prozirna no najljepše obojena materija koja može utjecati na stanje našeg duha, tijela, procesa razmišljanja i djelovanja. Često o njoj i ne razmišljamo onako dubokoumno upravo jer je dio svakodnevice, nešto uobičajeno i sveprisutno. Upravo zato što joj ne pridajemo svjesno neku veću važnost, na nas djeluje podsvjesno. Nekako kao da nas vodi i samom sobom kao djelićem onog većeg pomaže da stvorimo vlastitu osobu i stav. Molekula je koja se s vremenom pretvara u ukus koji nipošto nije sredstvo obilježavanja kvalitete. Naše je opredjeljenje uvjetovano mnogim stvarima, samim društvom i našim položajem u njemu, svjetonazorom te onim psihičkim, emocionalnim dijelom nas koji jasno i glasno daje na znanje što nam treba, što je poželjno da nas učini opuštenijima, pribranijima i zadovoljnijima.

       U mnogobrojnim se razgovorima za ovu temu vezanim isprepliću mnoge stvari, no jedna nikako ne bi smjela. To je upravo onaj maloprije spomenuti ukus. On je svaki naš odabir nečega, no smije li se on rangirati i što li može govoriti svaki rang koji bi s ostalima trebao biti ravnopravan jer dolazi iz istih voda. Onih glazbenih u kojima se svi imamo pravo slobodno i slobodoumno kretati, po potrebi od nekih vrsta muzike iz nama valjanih razloga distancirati no pri tome ne umanjivati značenje i izgled iste.

       Bitno je spomenuti kako se upravo zbog glazbe ljudi naveliko razilaze; iako neprimjetno, zbog nje se stvaraju problemi koji su još uvijek, koliko-toliko, prihvatljivi ali su ipak i samo dokaz jedne doze primitivnosti koja i nije toliko važna i zabrinjavajuća ako se u obzir uzmu ostale stvari. Tu se javlja i međusobno nepoštovanje, nerazumijevanje, manjak tolerancije te previše nastojanja da ravnopravnost postane nepoznanica. Mogao bih reći da se zbog gluposti krši etika, a istjerivanje pravde, nacionalna zagriženost i politika ono su za što se najmanje očekuje da budu sastavnice glazbe kao kulture prije svega. Važno je napomenuti da se u zadnje vrijeme rijetko kad može govoriti o kvaliteti dok je kvantiteta postala primarna u glazbenim sferama i proizvodnji. Možda ni u ovom mome članku nije mjesto politici i dilemama o nacionalnosti pa tako neću nametati neka svoja mišljenja i komentirati previše jer ću biti jedan od onih zlostavljača koji ne dopuštaju drugima da budu slobodni a time se ne želim baviti. Jednostavno želim da svatko od nas ima pravo da njime glazba manipulira baš zato jer je toliko dobra da je ponekad možemo poistovjetiti s najvećim uzbuđenjima u životu. Iako neću dublje govoriti o sljedećem i zbog mogućih posljedica razjašnjavati mogu reći samo to kako obožavam i cijenim ljude koji stoje iza svojih riječi, one ljude koji znaju istinski cijeniti glazbu i svojim nedoličnim ponašanjem ne dozvoljavaju sami sebi da bezobzirno podcjenjuju njene čari i lice kojeg se ponekad ipak i srame.

       Sad se pitam kako bi uopće trebao izgledati ovaj članak, da li da pišem općenito ili apsolutno sve za muziku vezano usmjerim na teritorij Virovitice. Pa i mogao bih jer je naš lijepi grad što se nje tiče i više nego ograničen. Do nas, građana, jednostavno ne dopire ni najmanji tračak onih kulturnih zbivanja koja u najmanju ruku kao da su uvjetovana veličinom grada i povlastica su metropola koje obiluju bogatstvom naroda i običaja što s vremenom te svojim gomilanjem, svojom raznolikošću stvaraju multikulturalna središta koja poznaju i druge dane osim subote što je kod nas i po meni najobičniji dan obijesti i bjesnila u kojem se na razne načine izbacuje sva energija nakupljena kroz tjedan, bila ona pozitivna ili ne. Rijetko kad je pozitivna i uglavnom izaziva stvaranje nereda, kad dolazi i do općeg kaosa te sukoba interesa stvorenih na određenoj vrsti nezrelosti u ikojem pogledu i nepoznavanja prilika za dobrom zabavom kojih zaista možda i nema, ali ipak postoje barem nekakvi preduvjeti za njihovo stvaranje.

       Uopće se ne čudim ovoj virovitičkoj mladeži koja i više nego izgubljeno luta kroz zaostale ponude neadekvatne zabave. Mi svi volimo biti jednodnevni turisti, avanturisti vlastitih izlazaka, ali ovdje se, ljudi moji, apsolutno ništa ne događa. Sve ove riječi nisu ni najmanji dio onog moga što bih mogao uputiti u smjeru vlastitih glazbenih kretanja. Nalazimo se u dugogodišnjem sužanjstvu kulturalne zaostalosti i trendova koji nekad zaista nisu nametnuti, već velikodušno ponuđeni.

       Sve što sam ovdje zapisao, zapisao sam za sebe jer je više nego istinita izreka 'sto ljudi sto ćudi'. Ja bih ovu malu, mome načinu življenja vjerodostojnu kroniku, mogao oblikovati u priču koja možda zvuči preopasno vjerovali ili ne. Mene trenutačno zanima ima li ovaj grad i njegove glavešine ikakve interese da se mladi ljudi izvedu na putove koji imaju svoje nastavke, postoje li namjere da se naši obzori povećaju, da nađemo makar trenutačna prosvjetljenja uz vlastiti trud i pomoć onih koji bi tu nešto mogli učiniti. Nekako nemam volju da komentiram ovdašnja okupljališta i mjesta za 'lude' noćne izlaske kad i ovako i onako ne bih imao ništa drugo reći nego to da je sve na istu foru, gomila folka, otrcanog američkog popa i nekoliko kafića u kojima povremeno možeš čuti nešto drukčije, no ipak ono što nije za tebe i po tvome ukusu. No, tko sam ja da sudim. Mogu vam reći samo da i dalje slušate svoju glazbu, pridate joj veću važnost i pokušate je razvijati baš kao i svoje uho koje već jednom mora naučiti čuti.

David Muflizović