Stručna suradnica - psihologinja, Mirela Vlašić Fištrović, prošli je tjedan (od 18. do 22. siječnja) održala  radionicu za učenike prvih razreda pod nazivom „Učim, a nije mi zlo".

Iskustvo rada s učenicima srednjih škola pokazuje da je vrlo mali onih koji  samoregulirano uče.  Samoregulirano učenje odnosi se na kombinaciju vještina učenja i samokontrole koja učenje čine lakšim pa su učenici zato više motivirani - imaju i vještine i volju za učenje (Murphy & Alexander, 2000). Mnogima nedostaju osnovne vještine učenja pa to predstavlja problem njima osobno, ali i nastavnicima koji ih poučavaju. Učenici često kao ključan čimbenik neuspjeha u školskom učenju navode nedostatak ili slabu motivaciju za učenje.  Uz neadekvatnu motivaciju veže se i cijeli niz neugodnih emocija koje otežavaju učenje, poput odbojnosti, straha, mržnje, te dosada i izbjegavajuća ponašanja. Da bi mogli učenike poučiti strategijama efikasnoga učenja i samokontrole trebamo najprije riješiti problem motivacije i emocija koje su u podlozi učenja.

Radionica "Učim, a nije mi zlo" osmišljena je s ciljem osnaživanja motivacije "aktiviranjem" pozitivnih emocija koje će učenici povezati s učenjem.

Radionica se odvija u četiri koraka.

U prvom koraku učenici se prisjećaju emocija koje se javljaju tijekom učenja te navode u kojoj se fazi učenja najbolje osjećaju.

U drugom koraku, u malim grupama, učenici postavljaju ciljeve učenja i navode  postupke koje primjenjuju da bi ih ostvarili te se zbog toga dobro osjećaju.

U trećem koraku provodi se vježba "Korak u budućnost" (zamišljanje situacije u kojoj su ostvareni svi postavljeni ciljevi u učenju i osvješćivanje osjećaja koji su vezani uz to postignuće te se iz te pozicije još jednom utvrđuju postupci koji do toga dovode).

U četvrtom koraku  učenici kreiraju motivirajuću misao koja će im pomoći u ostvarivanju cilja, a iz ponuđenog repertoara postupaka  koji dovode za cilja izabiru i zapisuju one koji su za njih prikladni i motivirajući.